I kao što je čovjek
kad dostigne svoj puni razvitak, najbolji od svih živih bića, tako je
bez zakona i pravde najgore od svih... Pravednost je, međutim, potreba
državama jer pravda čini poredak državne zajednice, a ona se sastoji u
tome da se odluči šta je pravo." (Politika)
"Prema tome, jasno je da su jedni ljudi po prirodi slobodni, a drugi
robovi, i da je za robove i korisno i pravedno da robuju." (Ibid.)
"(...) pravedno i pravično su jedno isto, pa iako je oboje dobro,
ipak je pravično bolje. Teškoća je u tome što pravično, svejednako
bivajući pravedno, nije i pravedno prema zakonu,
već je popravka zakonski pravednoga. To je stoga što je zakon uvijek
uopšten, a ima pojedinačnih slučajeva o kojima se ništa ispravno ne može
izreći na uopšten način. Stoga u takvim slučajevima gdje je nužno
govoriti uopšteno, ali gdje nije moguće to činiti ispravno, zakon uzima u
obzir slučajeve koji se najčešće javljaju, znajući dobro za mogućnost
pogreške. On ipak nije zbog toga ništa manje ispravan, jer pogreška nije
u zakonu ni u zakonodavcu, nego u naravi same stvari; jer ljudski
postupci su od takve neravnomjerne građe. Kada, dakle, zakon
govori uopšteno, a javi se slučaj koji je izuzetak od opšteg pravila,
onda je ispravno, tamo gdje je zakonodavac propustio da nešto predvidi
ili pogriješio uopštavajući, da se njegov propust ispravi dodajući ono
što bi i sam zakonodavac rekao kada bi bio prisutan, i što bi unio u
zakon da je mogao da predvidi takav slučaj (...) I to je bit pravičnog -
da ispravlja zakon tamo gdje je on zbog svoje uopštenosti nepotpun." (Nikomahova etika)
"Tako je pravedno ono što je zakonito i jednako, a nepravedno ono
što je protuzakonito i nejednako [...] Budući se protuzakonit čovjek
pokazao nepravednim a zakonit pravednim, bjelodano je kako su sve
zakonite stvari nekako i pravedne, jer sve stvari koje su postavljene
zakonodavstvom, te su i zakonite, te kažemo da je svaka pojedina od njih
i pravedna. Zakoni propisuju ο svim stvarima, težeći zajedničkom
probitku, ili za sve ili za one najbolje ili za moćnike (prema kreposti)
ili što god slično; tako da na jedan način pravednim nazivamo sve
stvari koje tvore i čuvaju blaženstvo i njegove sastavine u državnom
zajedništvu." (Ibid.)
"Od onoga što je građanski pravedno jedno je prirodno, drugo je
zakonsko; prirodno je ono što svugdje ima istu moć, a ne da se nekomu
čini ovako a drugomu onako; zakonsko je ono pri kojem u početku nije
bilo važno je li ovako ili onako, ali kad je jednom postavljeno, onda je
važno hoće li se ratni zarobljenik otkupljivati za jednu minu, i hoće
li se kao žrtva prinositi jedna koza a ne dvije ovce, te zakonske
odredbe za brojne pojedinosti, npr. žrtva u počast Braside, i različite
pučke odluke. Nekima se čini kako su sve odredbe takve, jer ono što je
po naravi nepromjenljivo je i svugdje ima istu moć, kao što oganj
jednako gori i ovdje i u Perziji, dok vide kako su promjenljive stvari
koje su pravedne [...] Isto tako nisu posvuda iste one stvari koje su
pravedne ne po naravi, nego po ljudima, jer nisu isti ni državni ustavi,
ali ipak svugdje postoji samo jedan koji je najbolji prema naravi." (Ibid.)
"Usliši, Gospode, pravdu, čuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne
iz usta lažljivih. / Od lica Tvog neka izađe sud moj, oči Tvoje neka
pogledaju na pravicu. / Ispitaj srce moje, obiđi noću; u ognju me
okušaj, i nećeš naći nepravde moje [...] A ja ću u pravdi gledati lice
Tvoje; kad se probudim, biću sit od prilike Tvoje." (Psalam 17)
"Jedno nepravedno razdraženje / ne može se opravdati, / jer pokret onoga koji se razdražuje / odvlači ga u vlastitu propast." (Deuterokanonske knjige, Siracida)
"Kad nepravda otvori ruke, on se raduje / isto tako prekršitelji će / potpuno nestati." (Deterokanonske knjige, Siracida)
"Ako izvršavaš pravdu, ti ćeš / ju i dosegnuti / i njome ćeš se
ogrnuti kao / jednim slavljeničkim ogrtačem [...] Lav u zasjedi vreba
svoju žrtvu, / tako i grijeh vreba one koji / vrše nepravdu." (Deterokanonske knjige, Siracida)
"Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemoćni izvrće pravednost?" (Stari zavjet, Job, 8:3)
"Na čemu će čovjek zasnovati uređenje svijeta kojim želi da
upravlja? Na hiru svakog pojedinca? Kakva bi to bila zbrka! Na pravdi?
Čovjek za nju ne zna. / Izvjesno, kada bi on za nju znao, ne bi
ustanovio onu maksimu, najrašireniju od svih koje postoje među ljudima:
da svako treba da se upravlja po običajima svoje zemlje; sjaj istinske
pravičnosti ovladao bi svim narodima, i zakonodavci ne bi uzimali kao
uzor, namjesto te postojane pravde, maštarije i hirove Persijanaca i
Nijemaca. Vidjeli bismo tu pravdu ukorijenjenu u svim svjetskim državama
i u svim vremenima, umjesto što ne viđamo ništa pravdeno ili nepravedno
što ne bi promijenilo to svoje svojstvo s promjenom podneblja. Tri
stepena razlike među uporednicima ruše cijelo pravosuđe; jedan podnevak
odlučuje o istini; temeljni zakoni mijenjaju se nakon malo godina
posjedovanja; pravo ima svoja doba; ulazak Saturna u znak Lava upozorava
nas da je nešto postalo zločin. Smiješne li pravde koju ograničava
jedna rijeka! Šta je istina s ove strane Pirineja, zabluda je s one
druge. / Ljudi proglašavaju da pravda nije u tim običajima, već da leži u
prirodnim zakonima, koji su poznati u svim zemljama. I oni bi to,
izvjesno, tvrdoglavo podržavali kao lakoumni slučaj što je posijao
ljudske zakone naišao barem na jedan koji bi bio univerzalan. Ali je
lakrdija takvih razmjera, da su ljudski hirovi postali toliko raznovrsni
da nema nijednog takvog zakona. / Krađa, rodoskrvnuće, djeceubistvo,
ocoubistvo, sve se to znalo svrstati među kreposne čine. Ima li išta
šaljivije nego to da neki čovjek ima pravo da me ubije zato što stanuje s
onu stranu vode, i što je njegov vladar u svađi s mojim, mada ja nisam
ni u kakvoj svađi s njim?" (Misli)
"Veri juris. Mi ga više nemamo: kad bi smo ga imali, ne bi
više uzimali za pravilo pravde da svako slijedi običaje svoje zemlje. Tu
su ljudi, nemogavši naći pravdu, našli silu, itd." (Ibid.)
"Pravda je ono što je ustanovljeno; i tako će se svi naši
ustanovljeni zakoni nužno smatrati pravednima i bez ispitivanja, zato
što su ustanovljeni." (Ibid.)
"Pravda. Kao što moda utvrđuje šta je prijatno, tako ona utvrđuje i pravdu." (Ibid.)
"Jedna su univerzalna pravila: zakoni zemlje u običnim stvarima, i
večina u drugim stvarima. Otkud to dolazi? Od sile koja je u njima. I
otud dolazi da kraljevi, koji imaju silu na drugoj strani, ne slijede
većinu svojih ministara. Jednakost imovine je bez sumnje pravedna; ali,
ne mogavši postići da se svako silom pokorava pravdi, ljudi su postigli
da bude pravedno pokoravati se sili; ne mogavši osiliti pravdu, ljudi su
opravdali silu, kako bi pravda i sila bile zajedno, i da bude mir, koji
je najviše dobro." (Ibid.)
"Dobar dio života proveo sam vjerujući da postoji pravda; i u tome
se nisam varao jer ona postoji, onoliko koliko je Bog htio da nam je
objavi. Ali ja to nisam tako shvatao, i u tome sam se varao; jer sam
vjerovao da je naša pravda bitno pravedna, i da imam načina da je
raspoznam i da o njoj sudim. Ali sam toliko puta pogriješio u ispravnom
suđenju da sam na koncu osjetio nepovjerenje prema sebi, a zatim i prema
drugima. Vidio sam da su sve zemlje i ljudi promijenljivi; i tako,
poslije mnogih promjena u sudu o istinskoj pravdi, spoznao sam da je
naša narav samo neprekidna promjena, i od onda se više nisam mijenjao; a
i kad bih se promijenio, time bih potvrdio svoje mnijenje." (Ibid.)
"Pravda, sila. - Pravedno je da se slijedi ono to je
pravedno, nužno je da se slijedi ono što je najsilnije. Pravda bez sile
je nemoćna; sila bez pravde je tiranska. Pravda bez sile se poriče, jer
uvijek ima nevaljalaca; sila bez pravde se optužuje. Treba, dakle,
objediniti pravdu i silu, i radi toga nastojati da ono što je pravedno
bude jako, ili da ono što je jako bude pravedno. / Pravda je podložna
sporenju, sila je lako prepoznatljiva i neosporna. Tako pravdi nismo
mogli dati silu, jer je sila porekla pravdu i rekla da je ona
nepravedna, i rekla je da je ona sama pravedna. I tako, ne mogavši
učiniti da ono što je pravedno bude jako, učinili smo da ono što je jako
bude pravedno." (Ibid.)
"Pravilo pravednosti nas uči da je jedno djelo formalno pravedno ako
jednog člana neke određene kategorije tretiramo na način koji odgovara
načinu na koji trebaju biti tretirani svi članovi te kategorije." (Eine Studie über die Gerechtigkeit)
"[...] [N]ešto kao pravedna ljubav ne može postojati, jer se ljubav
temelji na subjektivnom osjećaju prema voljenoj osobi kao jedinoj i
nepovredivoj. Ljubav ne proizlazi iz tačne procjene kvaliteta i mana kod
voljene osobe te prednosti i nepogodnosti koje ona donosi. Ljubav prema
tome ne odmjerava mane voljenog bića, a kvalitete vidi u metafizičkom
obliku. Za pravednost vrijedi samo odmjeravanje, odnosno na nju ne
utječu drugi razlozi. Ono što je naklonost u ljubavi, to je kod
pravednosti nepristranost [...]"
"(...) [T]reba da objasnimo narav prava,
a nju valja tražiti u čovjekovoj naravi (...) [N]ajučeniji muževi
smatrali su prikladnim da krenu od zakona. Jesu li imali pravo? Jesu,
ako je zakon, prema samoj njihovoj odrednici, najviši um usađen u
prirodu, koji nalaže ono što valja činiti a zabranjuje suprotno. Taj
isti um, kada je u ljudskom duhu utvrđen i potpun, jest zakon (...)
[P]očetak prava treba tražiti u zakonu. Jer zakon je sila prirode, on je duh i um razboritog čovjeka, mjerilo pravde i nepravde." (Zakoni, v-vi)
"Ali od svega o čemu učeni ljudi raspravljaju zacijelo ništa nije
značajnije od toga da jasno shvatimo da smo rođeni za pravdu, i da pravo
nije zasnovano na mnijenju već na prirodi (...) Slijedi, dakle, da je
priroda u nas usadila osjećaj za pravo kako bismo jedni s drugima dijelili dobra
i kako bismo se ispomagali (...) Ako bi ljudi, u saglasnosti s
prirodom, smatrali da im, kako kaže pjesnik, "ništa prirodno nije
strano", svi bi podjednako poštivali pravo; jer, onima kojima je
podarila um, priroda je podarila i ispravan um, dakle i zakon, koji je
ispravan um u obliku naloga i zabrana. Ako im je podarila zakon, podarila im je i pravo." (Ibid., x)
"Ali je najbezumnije smatrati da je pravedno sve što se nalazi u
narodnim uredbama ili u zakonima. Da li su takvi i zakoni koje su
donijeli tirani? (...) Jer, samo jedno pravo povezuje ljudsku zajednicu,
i jedan ga zakon ustanovljava: onaj zakon koji prema ispravnom umu
zapovijeda i zabranjuje. Bio on negdje zapisan ili ne, nepravedan je
onaj ko ga ne poštuje. Ali ako se pravda sastoji u pokoravanju pisanim
zakonima i narodnim uredbama, i ako, kao što govore oni koji to tvrde,
sve treba mjeriti korisnošću, onda će onaj ko smatra da mu to donosi
korist zanemariti i kršiti zakone. Tako se događa da uopšte nema nikakve
pravde ukoliko nema prirode kao mjerila; a ona pravdu koja se zasniva
na koristi potkopava neka druga korist." (Ibid., xv)
"Za sva živa bića koja nisu mogla sklopiti ugovore o tome da jedni
drugima ne nanose štetu ništa nije ni pravedno ni nepravedno. A isto
vrijedi i za narode koji nisu mogli ili nisu htjeli sklopiti ugovore da
jedni drugima ne nanose štetu." (Maksime, XXXVII)
"Pravda sama po sebi ne postoji, nego je ona u međusobnom ljudskom
saobraćaju, u bilo kojem kraju i svaki puta, neki dogovor da se šteta ne
nanosi i ne trpi." (Ibid., XXVIII)
"Nepravda nije po sebi zlo, nego to postaje kada se čovjek boji
sluteći da neće ostati neprimijećen izvršiteljima kazne, koji su
postavljeni da paze na takve stvari." (Ibid., XXXIV)
"Među stvarima koje se uobičajeno smatraju pravednima, svaka za koju
je potvrđeno da koristi uzajamnom skupnom životu poprima pečat prava,
bila ona ili ne bila ista za sve. Ako se donese kakav zakon iz kojeg ne izlazi korist za uzajamni skupni život, on više nema narav prava." (Ibid., XXXVII)
"Pravedan je čovjek najmanje podložan društvenom nemiru, a nepravedan je njime ispunjen u najvećoj mjeri."
"Pravda označuje harmoniju, skladnost, kakvu bilo srazmjernost." (Pravo, pravda i država)
"U istočnom svijetu, a naročito tamo gdje vlada monoteističko i
etičko shvatanje svemira, predikat pravde predaje se prije svaga
božanstvu da se označi nepogrešna srazmjera i unutrašnja harmonija
njegovih volja." (Ibid.)
"Jasno je da bi druge vrline, osobenije, priličile manje, ili ne bi,
uopće, ni najmanje priličile božanstvu, kao što mu - ovo treba imati na
umu - ne bi priličila ni vrlina pravde kada bi se ova shvatila u uskom
ili 'pravom' smislu kao izvršenje obaveza koje se može zahtijevati od
drugih." (Ibid.)
"Što se tiče dužnosti ljudi, vršenje pravde, po ovom istom shvatanju
sastoji se u tome da čovjek poštuje, u potpunosti i ne izmjenjujući je
niukoliko volju božanstva, ulazio ili ne u to poštovanje kakav odnos
prema drugim subjektima. Molitva, žrtva, proslavljanje prazničnih dana,
na primjer, smatraju se, kao 'dužnosti pravde' isto toliko koliko ne
ubiti ili ne ukrasti: i pravedan čovjek je onaj koji u potpunosti
ispunjava sve te dužnosti." (Ibid.)
"Temida nije ništa drugo do personifikacija samog odnosa misli ili 'savjeta' Zeusa." (Ibid. - o grčkoj božici pravde Temidi)
"Njen lik postaje moćniji i strožiji, i, neki put, i svirep, zbog
čega se njoj pripisuje ne toliko funkcija arbitražnog sudije, koliko
funkcija neumoljive osvetnice i izricatelja kazne. Ovaj ideološki
proces, koji nam otkriva mitologija, ide očevidno korak u korak sa
ojačanjem autoriteta države i sa progresivnim razlikovanjem prava od
ostalih pravila ponašanja u pozitivnom poretku." (Ibid. - o grčkoj božici pravde Dike)
"Ideju pravde potvrđuje - to ćemo vidjeti, ako dobro uđemo u ovo
pitanje - ne bilo koja skladnost ili sličnost, već samo ona koja se
pojavljuje, ili može da se pojavi, u odnosima između više lica; ne svaka
srazmjernost između predmeta, ma kakvi oni bili, već upravo ona, koja
je, prema danteovom stihu hominis ad hominem proportio. Pravda je,
izražena svojim punim značenjem, načelo koordinacije između bića pravnih
subjekata." (Ibid.)
"(...) pravda, koja postaje najviša, dakle, u zahtjevu, da svaki
subjekat bude priznat od drugih onoliko koliko vrijedi, da se svakome
dodijeli od drugih ono što mu pripada." (Ibid.)
"Pravednim [se] mogu nazvati primjena nekog zakona ili pokoravanje tom zakonu, ali i sam taj zakon." (Filozofija prava)
"Pravda na pojedinačan slučaj gleda sa gledišta opće norme,
pravičnost u pojedinačnom slučaju traži njegov vlastiti zakon, koji,
međutim, isto tako, mora biti mogućno uzdići na stepen općeg zakona -
jer, pravičnost, kao i Pravda, na kraju krajeva, ima uopćavajući
karakter. Tako, u razlici između pravde i pravičnosti, vidimo već ranije
nagovještenu metodološku razliku između deduktivnog razvoja ipravnog
prava iz općih načela i intuitivnog saznanja ispravnog prava iz prirode
stvari." (Ibid.)
"Tamo gdje nastaje sukob između pravne sigurnosti i pravde, između
zakona koji se sadržinski može pobijati, ali je pozitivan, i između
pravednog prava, koje, međutim, nije pretočeno u formu zakona, uistinu
postoji sukob pravde sa samom sobom, sukob između prividne i stvarne
pravde... Sukob između pravde i pravne sigurnosti bi se mogao riješiti
na taj način da pozitivno pravo, koje osigurava propis i moć ima
prednost i onda kad je sadržinski nepravedno i nesvrsishodno, osim u
slučaju kad pozitivni zakon u toliko nepodnošljivoj mjeri proturiječi
pravdi, da zakon kao 'neispravno pravo' mora odstupiti pred pravdom.
Nemoguće je povući oštru liniju između slučajeva zakonskog neprava i
zakona koji važe uprkos neispravnoj sadržini; međutim, svom oštrinom se
može povuči jedna druga granica: tamo gdje se čak i ne teži za pravdom,
gdje se jednakost, koja čini jezgro pravde, svjesno osporava prilikom
donošenja propisa pozitivnog prava, tu zakon nije, recimo, samo
"neispravno pravo", on, šta više, uopće nema prirodu prava. Jer, pravo
se, pa ni pozitivno pravo, ne može definisati drugačije nego kao poredak
i propisivanje koji su po svom smislu namjenjeni da služe pravdi."
(Ibid.)
"Zahtjevi jednog pravosuđa su zakonitost, težnja za pravdom i pravna
sigurnost. Nijedne od tih pretpostavki nema u političkom krivičnom
pravosuđu Hitlerovog doba." (Ibid.)
"Ako niko nije sposoban da utvrdi šta je pravedno, onda neko mora
propisati šta treba da bude po pravu [...] Ali, ma koliko nepravedno da
se pravo po svojoj sadržini i uobliči - pokazalo se da ono uvijek, već
samim svojim postojanjem ispunjava jednu svrhu, svrhu pravne
sigurnosti. Služeći zakonu bez obzira na njegovu pravednost, sudija ipak
ne služi samo slučajnim svrhama samovolje." (Ibid.)
"Pravo
i pravda su dva različita pojma. Pravo koje se razlikuje od pravde jest
pozitivno pravo. Ovdje je riječ o pojmu pozitivnog prava: nauka
pozitivnog prava se mora jasno razlikovati od filozofije pravde." (Opća teorija države i prava)
"Pošto je čovječanstvo podijeljeno na mnoštvo nacija, klasa,
religija, profesija itd., koje se često razlikuju jedna od druge, to
postoji veliko mnoštvo veoma različitih ideja pravde; suviše mnogo da bi
čovjek mogao da govori prosto o "pravdi"." (Ibid.)
"Pravda je iracionalna ideja. Ma koliko neophodna bila za ljudsko
htijenje i akciju, ona je nedostupna saznanju. Ako se posmatra s
gledišta racionalnog saznanja, postoje samo interesi, i otud sukobi
interesa. Njih može riješiti poredak koji ili zadovoljava jedne interese
na račun drugih ili pokušava da ostvari kompromis između
suprotstavljenih interesa. Da je jedan od ta dva poretka "pravedan" - to
se ne može utvrditi racionalnim saznanjem. Takvo saznanje može
obuhvatiti samo pozitivan poredak koji se može opaziti preko akata koji
se objektivno mogu utvrditi." (Ibid.)
"Pravda u smislu zakonitosti je svojstvo koje se ne odnosi na
sadržinu pozitivnog poretka nego na njegovu primjenu [...] "Pravda"
znači održavanje pozitivnog poretka njegovom savjesnom primjenom [...]
Pojam pravde može ući u pravnu nauku jedino u smislu zakonitosti." (Ibid.)
"[Sadržinu pravde] ne može odrediti čista teorija prava. Štaviše, ta
se vrijednost - što dokazuje historija ljudskog duha koji se
milenijumima uzalud trudi oko rješenja tog problema - uopće ne može
dostići racionalnim saznanjem. Jer, pravda koja se mora predstavljati
kao poredak različit od pozitivnog prava i u odnosu na ovo viši, u svome
apsolutnom važenju leži isto tako s onu stranu svakog iskustva, kao i platonovska ideja s onu stranu stvarnosti, kao i transcendentalna stvar po sebi s onu stranu pojava." (Čista teorija prava)
"Ukoliko bilo ko dopušta sebi slodobu da krši zakone
opće pravde koji su uspostavljeni zbog očuvanja ovih stvari, njegovu
drskost treba zaustaviti strahom od kazne, a ona se sastoji u oduzimanju
ili smanjenju građanskog interesa ili dobara koja bi on inače mogao i
trebao da uživa."
"Zanimalo ih je jedino to da mi pokažu šta znači živjeti u tijelu,
kao tijelu, tijelu koje može gajiti shvatanja pravde samo dok je cijelo
i dok mu je dobro, a koje ih vrlo brzo zaboravlja kad mu se čvrsto
dograbi glava a u jednjak nabije cijev, i kad se u tu cijev naliva
toliko mnogo litara slane vode da ono počinje kašljati i bljuvati,
treskati i prazniti se." (Čekajući barbare)
"Od prethodne zore često je sebe zamišljala kako, naperivši odlučno
revolver, primorava tu hulju da prizna ogavnu krivicu i tumači smjeli
plan koji će Božijoj Pravdi omogućiti da nadvlada ljudsku pravdu. (Nije
željela da je stigne kazna, i to ne iz straha, nego zato što se smatrala
oruđem Pravde)." (Emma Zunz)
"Pravda je prva vrlina drušvenih ustanova, kao što je istina
prva vrlina sistema mišljenja. Jedna teorija koliko god bila elegantna i
ekonomična mora se odbaciti ili izmijeniti ako je neistinita; na isti
način zakoni
i ustanove, ma koliko bili efikasni i dobro uređeni, moraju se
reformisati ili ukinuti ako su nepravedni. Svaka osoba posjeduje
nepovredivost zasnovanu na pravdi koju čak ni društvo blagostanja ne
može da prenebregne. Iz ovog razloga pravda poriče da se gubitak slobode
nekih poravnava većim udjelom u dobru ostalih. Ona ne dozvoljava da se
žrtve koje su nametnute nekolicini nadoknade većim zbirom prednosti koje
uživaju mnogi. Prema tome, u pravednom društvu slobode jednakog
građanskog statusa smatraju se riješenim; prava obezbjeđena pravdom nisu
predmet političkog pogađanja niti račun društvenih interesa. Jedina
stvar koja nam dopušta da pristanemo na pogrešnu teoriju jeste
nedostatak bolje; analogno, nepravda
se može tolerisati samo kada je to nužno da bi se izbjegla još veća
nepravda. Kao prve vrline ljudskih aktivnosti, istina i pravda su
beskompromisne." (Teorija pravde)
"[S]matram da je pojam pravde određen ulogom njenih principa u
pripisivanju prava i dužnosti i definisanju odgovarajuće raspodjele
društvenih koristi. Koncepcija pravde je tumačenje ove uloge." (Ibid.)
"Osnovna ideja je da principi pravde za osnovnu strukturu društva
jesu predmet izvorne saglasnosti. To su principi za koje slobodne i
racionalne osobe smatraju da bi unaprijedili njihove interese ako bi ih
prihvatili u nekom početnom položaju jednakosti, kao one koje određuju
temeljne uslove njihovog udruživanja. Ovi principi treba da regulišu sve
dalje sporazume; oni bliže određuju vrste društvene saradnje u koju se
može stupiti i oblike vlasti koji se mogu ustanoviti. Ovakav način
bavljenja principima pravde nazvaću pravdom kao nepristrasnost." (Ibid.')
"Principi pravde se biraju iza vela neznanja. Ovo obezbjeđuje da
niko nije u boljem ili lošijem položaju i niko nije u stanju da sačini
principe koji bi pogodovali njegovim posebnim uslovima, principi pravde
su rezultat nepristrasne saglasnostni ili pogodbe." (Ibid.)
"Već sam istakao da poimanje formalne pravde, pravilne i
nepristrasne primjene javnih pravila, postaje pravna država kada se
primijeni na zakonski sistem [...] Pravilnu i nepristrasnu, i u tom
mislu pravičnu primjenu prava možemo nazvati "pravda kao pravilnost". To je naziv koji nagovještava više nego "formalna pravda"". (Ibid.)
"Ako odstupanja od pravde kao pravilnosti odveć raširena, možemo se s
razlogom pitati da li uopće postoji zakonski sistem, ili samo zbirka
posebnih naredaba čija je svrha da unaprijede interese diktatora ili
ostvare ideal dobrohotnog despota". (Ibid.)
"Propisi prirodne pravde treba da osiguraju da će se zakonski poredak nepristrasno i pravedno održavati". (Ibid.)
"Allah vam ne zabranjuje da činite dobro
i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i
koji vas iz zavičaja vašeg ne izgone - Allah, zaista, voli one koji su
pravični." (Al-Mumtahina, 8.)
"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate, i kad ljudima sudite da pravično sudite." (An-Nisa', 58.)
"[...] zar Allah nije sudija najpravedniji?!" (At-Tin, 6.)
"O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno
svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne
navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!" (Al-Ma'ide, 8.)
"U narodu Musaovu ima ljudi koji na Istinu upućuju i koji prema njoj pravedno sude." (Al-A'raf, 159.)
"Svaki narod je imao poslanika. I kad poslanik njihov dođe među
njih, njima će biti pravedno presuđeno, nasilje im neće biti učinjeno." (Yunus, 47.)
"I Zemlje će svjetlošću Gospodara svoga zasjati i Knjiga će se
postaviti, vjerovjesnici i svjedoci će se dovesti, i po pravdi će im se
svima presuditi, nikome se neće nepravda učiniti; svako će dobiti ono što je zaslužio, jer On dobro zna šta je ko radio." (Az-Zumar, 69-70.)
"Allah će po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega,
klanjaju - neće ni po čemu suditi. Allah, zaista, sve čuje i sve vidi." (Al-Mu'min, 20.)
"Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od
njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je
učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se
prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista
pravedne voli." (Al-Hugurat, 9.)
"Mi smo izaslanike naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i
terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali (...)" (Al-Hadid, 25.)
"I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci
protiv ostalih ljudi, i da poslanik bude protiv vas svjedok." (Al-Baquara, 143.)
"I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva!" (Al-Isra', 33.)
"Pravedni će kod Allaha biti na minberima od svjetlosti i to pored
desnice Milostivog, a obje Njegove ruke su desne. To će biti oni koji
budu pravedno vladali te budu pravedni u porodici i u onome za šta su
odgovorni." (Muslimova zbirka hadisa, 1207.)
"Treba biti na čistu, glupi Sokrate,
da je pravednik prema nepravedniku svuda na šteti. Ponajprije u
poslovnom životu: gdje god ljudi u zajednicu stupe, nigdje ne nalazimo
da pravednik kod razvrgnuća zajednice više dobiva od nepravednika, nego
manje. Zatim u dužnostima prema državi: kad treba davati kakve prinose,
pravednik od jednakoga imetka više prinosi, a nepravednik manje; kad se
što dobiva, jedan ne dobiva ništa, a drugi mnogo. Ta, i onda kad i jedan
i drugi kakvu javnu službu vrši, pravedniku, ako ništa drugo, kuća
nazaduje radi zanemarivanja vlastitih privatnih poslova, a od države ne
vuče nikakve koristi, jer mu to zabranjuje pravednost; tome se zamjerava
svojti i znancima, kad im neće ništa pomoći protiv prava. Kod
nepravednika je sve protivno od toga; mislim naime na takvog o kome
upravo sada govorah: koji bi mogao steći velike prihode.
Zato ga gledaj, ako hoćeš suditi, koliko njemu samome više koristi
biti nepravedan nego pravedan. A spoznat ćeš najlakše ako dođeš do
najsavršenije nepravde! Nepravednik je tu najblaženiji, a najbjedniji su
oni kojima se krivo učini ili koji ne bi htjeli krivo činiti. To je
tiranija, silništvo, koje ne otima tajno i silom na malo, nego u sav mah
tuđe, posvećeno, božje, privatno i državno.
Za svaki pojedini takav zločin, kad se otkrije, krivac trpi kaznu i
najveću sramotu; zločince nazivaju svetokradicama, trgovcima ljudi,
provalnicima, otimačima i lopovima. Ali kada tko državljanima otme
imovinu i povrh toga njih same kao roblje sebi podloži, mjesto onih
sramotnih imena, naziva se sretan i blažen ne samo od državljana, nego i
stranaca koji za njega čuju da je činio nepravdu na veliko. Jer se ne
napada nepravda zato što se čovjek boji da će je počiniti, nego što se
boji da je mora trpjeti.
Tako je, Sokrate, nepravda, kad je kakva treba, jača, slobodnija i
silnija od pravednosti, i kako u početku govorah, pravednost je korist
jačega, a nepravednost je vlastiti probitak i korist." (Država)
"Izvan državnih zajednica stalno vlada rat svakoga protiv svakoga.
Iz ovoga se vidi da se ljudi, dok žive bez zajedničke vlasti koja bi ih
sve držala u zajedničkom strahu, nalaze u stanju koja se zove rat, i to u
ratu svakoga protiv svakoga (...). U takvom ratu ništa nije nepravedno.
U tom ratu svakoga protiv svakoga ništa ne može biti nepravedno.
Pojmovima pravog i krivog, pravde i nepravde, ovde nema mjesta. Gdje
nema zajedničke vlasti - nema zakona, a gdje nema zakona - nema ni
pravde. U ratu su sila i prevara dvije glavne vrline. (...) Strasti,
koje navode ljude na mir. Strasti, koje čine ljude sklonim miru, jesu
strah od smrti, želja za stvarima koje su potrebne za udoban život i
nada da će ih pribaviti svojom radinošću. A razum predlaže pogodna
načela za mir na temelju kojih se ljudi mogu pridobiti za sporazum. To
su ona načela koja se inače nazivaju „Prirodnim Zakonima.“" (Levijatan)
"[Z]akoni su pravila o pravednom i nepravednom, ništa se ne može smatrati nepravednim što nije protivno nekom zakonu." (Ibid.)
Nema komentara:
Objavi komentar